Zbor

Mješoviti crkveni zbor Svete Marije – Kloštar Ivanić

PROBE ZBORA SU ČETVRTKOM U 19:00 SATI A PJEVAMO NA MISI U 11:00 SATI

Crkveni zborPremda je u nekim prošlim vremenima, po usmenom i pisanom kazivanju, postojao zbor ili, bolje rečeno, skupina ljubitelja glazbe, kako crkvene tako i melodija ovog kraja i šire, koji su se okupljali u crkvenim prostorijama i svojim pjevanjem uljepšavali liturgiju, ipak ne možemo govoriti o zapaženijim rezultatima, bar što se tiče višeglasnog pjevanja. Ponajprije zbog opće otežane situacije u javnom i privatnom deklariranju pripadnosti zajednici vjernika čije je sudjelovanje u liturgiji samo logičan slijed. Iz takvog ozračja, u kojem je komunizam nametao svoje stavove za koje se nije moglo iz slobode opredijeliti, osobito u ovom podneblju, ukorjenjuje se mentalitet osiromašenja crkvene i duhovne svijesti što se, dakako, odrazilo na crkveno pjevanje, a usudim se reći, i posve ga potisnulo.

Dobrim dijelom zahvaljujući dolasku sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije 1957. u Kloštar Ivanić i preuzimanjem, kako ostalih, tako i pastoralnih aktivnosti te malom broju odvažnih vjernika, duh svete liturgije, pa tako i crkvenog pjevanja, čuvao se i održavao s nadom da dolaze i neka bolja vremena za vjernički život župe. Zahvaljujući i brojnom podmlatku i smještanju novicijata spomenutih sestara franjevki u kuću dobivenu od braće franjevaca Ćirilo-metodske provincije, upravo se ovdje u Kloštru javila i potreba stručnog osposobljavanja sestara, kako na drugim, tako i na području glazbe. Sve mlade djevojke koje su se opredijelile za redovnički život šezdesetih i sedamdesetih godina prošle su kroz kuću novicijata u Kloštar Ivaniću i činile su uglavnom sastav zbora jer drugih članova naprosto nije bilo. Grupe novakinja i postulantica u nekim generacijama brojile su i do pedesetak mladih djevojaka od kojih se moglo izabrati lijep broj s kvalitetnim sluhom za glazbu i pjevanje pa su liturgijska i izvanliturgijska slavlja oživjela što se tiče liturgijskoglazbenog dijela ove župe. Nažalost, prema sjećanju starijih sestara, može se govoriti i o vremenima kada je bilo više osoba na koru nego u preostalom dijelu crkve.

U periodu preddomovinskog rata (mislim na period od dolaska sestara franjevki) djelovale su naše sestre glazbenice: s. Cecilija Mislijević, s.Antonija Rehlicki, s. Dobrila Pantelić, s. Krešimira Skopljaković, s. Fabiola Bobaš, s. Anđelka Mlakić. Međutim, prva zapaženija okupljanja članova zbora izvan samostanskog prostora događaju se početkom te tijekom Domovinskog rata, 1991. i kasnije. S. Jela Dubravac djeluje u to vrijeme u župi Kloštar Ivanić i počinje okupljati prve članove zbora koji dobrim dijelom čine i sadašnji sastav. Svi mi, koji smo na bilo koji način dionici tih ratnih vremena, svjedoci smo koliko smo bili entuzijasti u svakom pothvatu na dobrobit zajedničkih i osobnih dobara – vremenitih, ali i nadnaravnih. Mislim da se nešto slično događalo i na području crkvenog pjevanja u našoj župi. Vjerujem da nije bilo lako krenuti “ni iz čega“ u zahtjevnoj crkveno-liturgijskoj godini, ali ipak se brzo počela osjećati svježina i umijeće u izvođenju pučkih i višeglasnih liturgijskih skladbi.

Nakon s. Jele Dubravac djelovalo je još naših sestara glazbenica u ovoj župi, doduše u kraćim vremenskim periodima, na čiji je rad znatno utjecala ratna i poratna situacija. Pored spomenutih sestara, radile su još i s. Vlatka Dujmović, s.Ružica Marijić, s. Auksilija Milić i s. Jelica Dolić nakon koje sam došla ja (s. Mira Bliznac) i već šestu godinu vodim mješoviti zbor odraslih dok s. Kata Rukavina već petu godinu okuplja djecu i uvježbava pjevanje za misna i druga slavlja vezana za mlađu dob. Hvale vrijedno je spomenuti i grupu mladih na čelu s Antonijom Borić koji u različitim prigodama, kad su mladi u centru zbivanja, uljepšavaju liturgijski, ali i izvanliturgijski program. Riječ pohvale pripada također i našim sestrama karmelićankama kontemplativnog reda koje već tridesetak godina, otkad su na području ove župe, svoja svakodnevna misna slavlja, na kojima sudjeluju i ostali vjernici, uljepšavaju svojim ustrajnim nastojanjima da glazbeni dodatak bude raznovrstan i s umijećem izveden. U značajnijim prigodama vezanim za župna slavlja KUD-ovi Obreška i Kloštar Ivanić također rado sudjeluju.

Premda se ne može govoriti o velikom broju članova mješovitog župnog zbora, kvaliteta glasova uglavnom zadovoljava i zahtjevnijm dvoglasnim, troglasnim i četveroglasnim skladbama. Najrealnija brojka bila bi nekih tridesetak članova u malim varijacijama. U zboru pjevanjem sudjeluju i mlade pripravnice sestara franjevki, dakako u smanjenom broju, ovisno o generacijama. Rado bih nabrojila sve osobe koje su sudjelovale u glazbenom životu župe na bilo koji način, ali mi je to nemoguće jer mnoga imena i situacije ne zapisa niti papir niti ostadoše u sjećanju, ali vjerujem da su duboko urezani u dlanu Božjem. Međutim, imena koja trenutno uljepšavaju naša liturgijska slavlja rado ću spomenuti.

U sopranima pjevaju: Anđelka Pokas, Marica (Maca)Trnčić, Slavica Lener, Jasmina Mandić, Vlatka Marčan, Marija Pavun, Krešimira Lisac, Ksenija Iveljić, Marija Marijić, Maja Ivković, Andrijana Dankić i Nikolina Mišković. U altu pjevaju: Martina Podnar Bočkaj, Kristina Pokas Čavlić, Marija Havliček, Ana Pavanić i Marija Marčan. Tenori su: Josip Ljubičić, Kruno Lisac i Marko Havliček. Bas pjevaju: Antun Borić, Marijan Marijić, Vlado Fugaš i Boris Lener. Veliki udio pjevanju u zboru dali su i prijašnji pjevači Dominik Pečarić i Mislav Lukša. Stjepan Đura također je do skora bio redoviti član. Svima koji su bili, koji su trenutno i koji će doći – veliko hvala, neka ih sve prati Božji blagoslov.

Među skladbama koje su u našem programu misama dakako pripada najvažniji dio.Nabrojit ću trinaesatak njih, od kojih neke često i rado pjevamo, a druge pak u rjeđim prigodama. Nezaobilazna je Hrvatska pučka misa Ive Perana kao i njegova troglasna Hrvatska misa “Mariji Majci Crkve“; zatim dvije mise Albe Vidakovića: Misa prva-dvoglasna i II. Staroslavenska misa za tri nejednaka glasa i orgulje (već dugo nije izvođena). Pjevamo dvije mise fra Slavka Topića: dvoglasnu misu Gospe Olovske i jednoglasnu pučku misu (Misu brevis) od koje je „Gospodine“ četveroglasan, naizmjenično sa solistom. Draga nam je četveroglasna Hrvatska misa u D-duru za mješoviti zbor a capella Rudolfa Matza. Jednako tako četveroglasna misa o.Kamila Kolbea U čast sv. Andrije. Tu je također jedna svečana misa, Missa brevis Nr.7 C-Dur Charles Gounod-a (Slavu nismo izvodili) koju pjevamo u rijetkim, svečanim prigodama. Pjevamo još VIII. koralnu-anđeosku na hrvatskom jeziku, pučku misu na temelju napjeva hercegovačkih litanija fra Stanka Vasilja te dvoglasnu Hrvatsku pučku misu Anđelka Klobučara. Od ostalih skladbi, važno mjesto pripada bogatom i raznovrsnom izboru iz ciklusa Božićnog i Korizmenog vremena.To je i bio jedan od razloga što smo neke od božićnih višeglasnih skladbi stavili na nosač zvuka (za našu dušu) pod nazivom “Božić u Kloštar Ivaniću“ (23 točke).

Ne možemo se pohvaliti značajnijim nastupima izvan naše župe, osim nastupima na tri smotre zborova Hrvatske franjevačke provincije sv.Ćirila i Metoda: u Virovitici, Čakovcu te u Cerniku, no nastupili smo i u Klagenfurtu (Austrija), Gvozdu kod Karlovca u prigodi podjele sakramenta Svete potvrde te predvodili pjevanje u susjednoj nam župi Kozaru Boku u trodnevnoj pripravi za patron njihove župe. Budući da su česte prigode i svečanosti u našoj župi, jer je to poznato staro hodočasničko proštenište Majke Božje, logično je da smo prilično angažirani u vlastitoj župi. Prošle smo godine (2008.) obilježili 500 godina od dolaska franjevaca u ove prostore, a godinu dana ranije 50 godina prisutnosti sestara franjevki također u ovom kraju. Bile su to značajne prigode da se i zbor angažira, što smo zdušno i učinili. Sve su ovo mali, ali važni pokazatelji da je župa živa i da se “događa“ život. Međutim, moram priznati da bi moglo biti i kudikamo životnije. Potrebno je više sebedarja, požrtvovnosti i svijesti da to radimo ponajprije za svoje dobro, a to će onda biti i na slavu Bogu, kao i na korist bližnjemu.

Na koncu bih istaknula da je prvi entuzijazam već odavno prošao. U međuvremenu su se dogodili zamori, mnoga odustajanja, mnoga “djeca“ su već ljudi te imaju svoju djecu i teže usklađuju novonastale situacije s ionako užurbanim tempom života. Ipak mi je milo vidjeti na koru već petero prvorođene djece u dobi ispod tri godine jer pored gotovo svih mlađih članova zbora ima nade da će i njihova djeca nastaviti uljepšavati ovaj svijet, ovo podneblje, a između ostaloga i glazbeno nas obogaćivati na slavu Božju te zajedničku i osobnu, kako duhovnu tako i kulturno-ljudsku, izgradnju.

Sve na veću slavu Božju i čast Blažene Djevice Marije.